Sportistkinje

Hormonska kontracepcija

Hormonska kontracepcija

Hormonska kontracepcija podrazumijeva upotrebu sintetičkih hormona radi sprječavanja trudnoće ili liječenja menstrualnih poremećaja. Uprkos praksi među sportistkinjama da koriste kontraceptivna sredstva i same odlažu menstruaciju pred važna takmičenja, neophodno je razumjeti da nijedna hormonska metoda ne smije biti primijenjena bez prethodnog medicinskog savjetovanja i jasne indikacije.

Svi oblici hormonske kontracepcije, kombinovane oralne pilule, transdermalni flasteri, injekcije, intrauterini ulošci (IUD) i slično, djeluju tako što suzbijaju prirodno osciliranje hormona ili djeluju na endometrijum. Ipak, oralni kontraceptivi mogu „maskirati” osnovni problem niske energetske dostupnosti (RED‑S) ili funkcionalne hipotalamičke amenoreje, pa činjenica da sportistkinja redovno krvari po rasporedu pilula ne znači da je njen hormonski sistem u ravnoteži.

Postoje i dokazi da produžena primjena nekih oblika hormonske kontracepcije može smanjiti gustinu kosti, naročito kod adolescentkinja koje još uvijek akumuliraju vrhunac koštane mase.

Promjene raspoloženja, zadržavanje vode ili, rjeđe, neznatno povećanje tjelesne mase često se pripisuju hormonskoj kontracepciji, no veća istraživanja ne potvrđuju dosljedan uticaj na težinu kod većine korisnica. Rizik od venske tromboembolije i moždanog udara ostaje nizak kod mlađih žena, ali kombinovani estro‑progestinski preparati donose blago povećanje incidencije.

Za indikacije kao što su obilno menstrualno krvarenje, dismenoreja, PMS ili endometrioza, hormonska terapija može značajno smanjiti gubitak krvi (> 50 %) i ublažiti bolne grčeve, ali nikada ne smije biti prepisana samo radi odlaganja menstruacije pred takmičenje. Svaki slučaj zahtijeva multidisciplinarni pristup, odnosno ginekologa za procjenu strukturalnih i endometrioznih promjena, endokrinologa za procjenu hormonalnih oscilacija i eventualnih metaboličkih poremećaja, te sportskog ljekara za ocjenu uticaja na performanse i koštanu masu. Uvođenje hormonske kontracepcije bez ove stručne procjene može prikriti simptome ozbiljnijih poremećaja, kao što su relativni energetski deficit ili sindrom policističnih jajnika (PCOS).

Na kraju, važno je istaći da hormonska kontracepcija ne liječi osnovne poremećaje, već služi kao podrška u ublažavanju simptoma, uz potrebu za istovremenim otklanjanjem osnovnog uzroka. Samostalnim eksperimentisanjem sa pilulama ili implantatima, sportistkinje ugrožavaju pravovremenu dijagnozu i izlažu se dugoročnim posljedicama po zdravlje kosti, reproduktivnu funkciju i opštu dobrobit.

VAŽNO JE DA ZNATE:

• Hormonska kontracepcija se ne smije primjenjivati bez prethodne medicinske procjene i indikacije od strane ginekologa i endokrinologa, uz učešće sportskog ljekara.
• Dismenoreja označava bolne menstrualne grčeve koji se javljaju prije ili tokom krvarenja i mogu varirati od blage nelagode do jakih, onesposobljavajućih bolova. Kada nema prepoznatljivog organskog uzroka, kao što su upalne promjene ili endometrioza, govorimo o primarnoj dismenoreji; u suprotnom, ako je bol posljedica nekog oboljenja materice, jajovoda ili jajnika, radi se o sekundarnoj dismenoreji.
• Amenoreja znači izostanak menstruacije. Postoje dvije glavne kategorije:
• Primarna amenoreja: djevojčica do 15. godine ne dobije prvu menstruaciju, iako ima normalno razvijene sekundarne polne karakteristike.
• Sekundarna amenoreja: odsustvo menstruacije najmanje tri uzastopna mjeseca kod žene koja je prije redovno imala menstruaciju.
• Hipotalamička amenoreja, oblik sekundarne amenoreje, je stanje u kojem menstruacija prestane jer mozak “šalje manje signala” jajnicima. Kada žena trpi veliki fizički ili psihički stres, na primjer, intenzivno trenira, unosi premalo hrane ili naglo gubi na težini, hipotalamus smanjuje slanje tih signala kako bi “uštedio energiju”. Kao rezultat, jajnici ne dobijaju dovoljno poruka za redovne ovulacije, što dovodi do izostanka menstruacije. Ovo nije samo “preskakanje” ciklusa od umora, već vas tijelo upozorava na energetski deficit. Ako se ne prepozna na vrijeme, može dugoročno ugroziti zdravlje kostiju i reproduktivni sistem. U takvim slučajevima, važno je potražiti savjet ginekologa ili endokrinologa radi prilagođavanja treninga, ishrane i eventualne medicinske podrške.
• Određeni preparati mogu maskirati znakove RED S ili funkcionalne hipotalamičke amenoreje, produbljujući energetski deficit ukoliko se koriste samoinicijativno.
• Dugotrajna primjena određenih preparata može smanjiti gustinu kosti, posebno kod adolescentkinja koje još akumuliraju vrhunac koštane mase.
• Hormonska terapija indicirana za dismenoreju, obilno krvarenje, PMS i endometriozu značajno smanjuje gubitak krvi (> 50 %), ali nikada ne smije biti prepisana samo radi odlaganja menstruacije pred takmičenje.
• Rizik od venske tromboembolije i moždanog udara ostaje nizak, ali blago povišen kod kombinovanih preparata.
• Promjene tjelesne mase su individualne; većina metoda nema značajan uticaj na težinu, a eventualne varijacije su često prolazne.
• Fertilitet se obično vraća unutar prvog ciklusa nakon prestanka većine metoda, osim DMPA koja može odložiti ovulaciju nekoliko mjeseci.
• Hormonska kontracepcija podržava ublažavanje simptoma, ali ne liječi osnovne poremećaje poput energetske neravnoteže, endokrinih disbalansa ili PCOS, zato je ključno rješavati etiološki uzrok paralelno.